teakap

IZAŠLA IZ ŠTAMPE "PISMA BALKANSKIH ŽENA"

”Pisma balkanski žena” napisana su u desetercu i strogoj formi rime, a javlja se upravo sada kao protest protiv stvarnosti na Balkanu od žena koje pišu pjesme na Facebooku. Motivi tih pjesama dotiču se nebrojenih bijeda tranzicije koje su snašle narode i narodnosti cijelog tog prostora. Pismu je započela pjesnikinja iz Podgorice, Branka Vojinović Jegdić, a onda su joj se stihovima pridružile drugarice iz gotovo svih krajeva. U samo jednom danu nastala je osnova na koju se i dalje piše, a novih žena pjesnika sve je više. Ovdje donosimo početke koji su bili objavljeni do današnjeg dana. Moguće je da će ubrzo ovo pjesničko djelo postati najvećom epskom sagom ikad spjevanoj među južnoslavenskim narodima, naravno, zahvaljujući Internetu, facebooku i novim tehnologijama. Osnovni naglasak u ”Pismi” je u socijalnom momentu i osjećanju strašne nepravde i pada ispod već dosegnutih kulturnih i civilizacijskih nivoa. Često se naglašava uspostavljanje nove nejednakosti, lažna demokracija, osiromašenje naroda, prevare, pljačke, lakomost, nepošteno uzdizanje nove klase i novih vladara, neimaština, jad, bijeda i patnja. Radi se o izvornom svjedočanstvu o narodu i ljudima nesigurnim u sve, pa čak i u to tko je vlasnik i gospodar njihovih sjena, kako onih od živih ljudi tako i onih što ih bacaju grobni spomenici.

Marijan Grakalić (Zagreb)

ZASTUPLJENE AUTORICE:

Branka Vojinović-Jegdić, Podgorica

Ðurđa Vukelić-Rožić, Ivanić-Grad

Vida Nenadić, Bela Zemlja

Jasmina Hanjalić, Sarajevo

Сњежана Јокановић Савановић, Приједор

Љиљана Браловић, Прњани

Sofija Sonja Perović, Nikšić

Duška Dunja Gievska, Kumanovo

Štefica Vanjek, Ivanić-Grad

Мирјана Јовичић, Сремски Карловци

Zdravka Babić, Bileća

Suada Kovačević, Brčko

Slavica Jovanović -Mače, Niš

Alma Tijanić, Karlovac

Мирјана Маринковић, Београд

Nataša Žurić ex Rakočević, Mojkovac

Biljana Kitić-Čakar, Prnjavor

Dragica Gajić, Pomoravlje

Saša Važic, Batajnica

Željka Čakan, Vukovar

Biljana Gajić, Banja Luka

Milena Mrkela, Pančevo

Snežana Jovanović, Kalamata Greece

Tatjana Debeljački, Užice

Zlata Bogović, Varaždin

Светлана Бирац-Матић, Алексинац

Marica Radić Vidić, Adaševci

Slobodanka Ðukanović, Banja Luka

Dušanka Milatović, Sombor

Sanja Petrov, Oprtalj

Lidija Brezavšček, Radovoljica

Rabija Mameledžija, Travnik

Slavka Klikovac, Mojanovići

Оливера Цупаћ, Чачак

Milena Drpa, Modriča

Evica Kraljić, Nova Gradiška

Alenka Kveder, Celje

Zorica Tijanić, Beograd

Ljudmila Milena Mršić, Ivanić-Grad

Смиља Арсић, Нови Сад

Malvina Mileta, Labin

Jovanka Božić, Valjevo

Andrea Knapić, Gradec

Iva Pejković, Zadar

Marina Bulajić, Drvar

Tanja Petrović, Novi Sad

Nerina Kramar, Ljubljana

Jelica Ivanović, Paraćin

Jasminka Predojević, Zagreb

Gordana Glišić, Beograd

Jovanka Babić Jelovac, Zagreb

Anica Prekajski, Ada

Мирјана Бурник, Битола

Nada Petrović, Kragujevac

Mladenka Hudi, Supetar

Maja Ðurić, Beograd

Вера Коропкин Ратковац, Дервента

Милијана-Мика Голубовић, Ужице

Vesna Radić, G. Vakuf-Uskoplje

Suzana Dragić Stupar, Prijedor

Radica Milošević, Pančevo

Ranka Grbić, Brčko

Vesna Mandrapa, Podgorica

Mirjana Djapo, Brčko

Љиљана Милосављевић, Смедеревска Паланка

Keti Radevska, Bitola

“Satira, sarkazam ili zbilja?

Ne pišem za sadržaj pisama nego za našu stvarnost koju su pjesnikinje opisale epskim desetercem jer naša tragikomedija poprima epski karakter. Raslojavanje i polarizacija na bijedu i bogaststvo, potpuni sunovrat običnog čovjeka i njegove sudbine uz krizu morala i pretvaranje svih univerzalnih ideja u njihove karikature i suprotnosti, su očito centralni motiv pisama koje doživljavam pobunom pjesnikinja i nemirenjem žene “stuba kuće i porodice” sa stvarnošću koja prijeti temeljima sretnog i normalnog društva.
Valjalo bi kad bi ova pisma bila dostavljena na adrese ljudi koji odlučuju o sudbinama naroda na ovim prostorima. Pisana iskreno iz srce i duše, vapaj majki i sestara da se probudi savjest i da se ljudi trgnu iz učmalosti. Ovo je ujedno i poziv da se preduzme nešto za bolje sjutra našoj djeci. Pisma su opomena danas, ali i svjedočanstvo za sjutra.
Neuručeno pismo isto kao da nije napisano, ova pisma koja piše narod perom svojih pjesnikinja neophodno je “uručiti”. ”

Milka Obradović (Bijelo Polje)

DAJ MI RUKU

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

 

Dobro  jutro  ti  želim

 Lijepi dan i lijepe sate

 Bar neka sunce  grije

 Da ugrije duše iscrpljene

 Umorne

Zaboravljene

 

Plamičak  svjetla

Svjećica  lučica

Neka u srcu tinja

Kao dječja radost

 U igri

Na  putovanju

 

 Sve loše

 Neka

Postane praznina

Ovaj život

 I onaj prije

 I poslije

 U jedno  se  stope

Kao  svemir

Beskrajni

Nerođeni

Neumrli

Ocean blaženstva

 

Suze umivaju dušu

Lica su čista

 Oči vide ne viđeno

Bože

 Uzmi me za ruku

Izvedi iz pustinje

 U kojoj zalutah

Uči me  ispočetka

Prvim koracima

 Da koračam

Tvojim stopalima

 

Pomozi mi kad padnem

Da ostanem čistog srca

Praznog uma

 Da postanem

Ruke koje služe

 Makar morao

Kao

Ponovo rođeni

 Kao jutro

U novom danu

 

Dobro jutro ti želim

Lijepi dan i lijepe sate

Bar neka sunce grije

Da ugrije duše iscrpljene

Umorne

Zaboravljene

Bože

 Uzmi me za ruku

Izvedi iz pustinje

U kojoj zalutah

 I vapaj

 I krik

I urlik pjesme

Neka bude

 Znak početka

 

NERODJENI