IZAŠLA IZ ŠTAMPE "PISMA BALKANSKIH ŽENA"
”Pisma balkanski žena” napisana su u desetercu i strogoj formi rime, a javlja se upravo sada kao protest protiv stvarnosti na Balkanu od žena koje pišu pjesme na Facebooku. Motivi tih pjesama dotiču se nebrojenih bijeda tranzicije koje su snašle narode i narodnosti cijelog tog prostora. Pismu je započela pjesnikinja iz Podgorice, Branka Vojinović Jegdić, a onda su joj se stihovima pridružile drugarice iz gotovo svih krajeva. U samo jednom danu nastala je osnova na koju se i dalje piše, a novih žena pjesnika sve je više. Ovdje donosimo početke koji su bili objavljeni do današnjeg dana. Moguće je da će ubrzo ovo pjesničko djelo postati najvećom epskom sagom ikad spjevanoj među južnoslavenskim narodima, naravno, zahvaljujući Internetu, facebooku i novim tehnologijama. Osnovni naglasak u ”Pismi” je u socijalnom momentu i osjećanju strašne nepravde i pada ispod već dosegnutih kulturnih i civilizacijskih nivoa. Često se naglašava uspostavljanje nove nejednakosti, lažna demokracija, osiromašenje naroda, prevare, pljačke, lakomost, nepošteno uzdizanje nove klase i novih vladara, neimaština, jad, bijeda i patnja. Radi se o izvornom svjedočanstvu o narodu i ljudima nesigurnim u sve, pa čak i u to tko je vlasnik i gospodar njihovih sjena, kako onih od živih ljudi tako i onih što ih bacaju grobni spomenici.
Marijan Grakalić (Zagreb)
ZASTUPLJENE AUTORICE:
Branka Vojinović-Jegdić, Podgorica
Ðurđa Vukelić-Rožić, Ivanić-Grad
Vida Nenadić, Bela Zemlja
Jasmina Hanjalić, Sarajevo
Сњежана Јокановић Савановић, Приједор
Љиљана Браловић, Прњани
Sofija Sonja Perović, Nikšić
Duška Dunja Gievska, Kumanovo
Štefica Vanjek, Ivanić-Grad
Мирјана Јовичић, Сремски Карловци
Zdravka Babić, Bileća
Suada Kovačević, Brčko
Slavica Jovanović -Mače, Niš
Alma Tijanić, Karlovac
Мирјана Маринковић, Београд
Nataša Žurić ex Rakočević, Mojkovac
Biljana Kitić-Čakar, Prnjavor
Dragica Gajić, Pomoravlje
Saša Važic, Batajnica
Željka Čakan, Vukovar
Biljana Gajić, Banja Luka
Milena Mrkela, Pančevo
Snežana Jovanović, Kalamata Greece
Tatjana Debeljački, Užice
Zlata Bogović, Varaždin
Светлана Бирац-Матић, Алексинац
Marica Radić Vidić, Adaševci
Slobodanka Ðukanović, Banja Luka
Dušanka Milatović, Sombor
Sanja Petrov, Oprtalj
Lidija Brezavšček, Radovoljica
Rabija Mameledžija, Travnik
Slavka Klikovac, Mojanovići
Оливера Цупаћ, Чачак
Milena Drpa, Modriča
Evica Kraljić, Nova Gradiška
Alenka Kveder, Celje
Zorica Tijanić, Beograd
Ljudmila Milena Mršić, Ivanić-Grad
Смиља Арсић, Нови Сад
Malvina Mileta, Labin
Jovanka Božić, Valjevo
Andrea Knapić, Gradec
Iva Pejković, Zadar
Marina Bulajić, Drvar
Tanja Petrović, Novi Sad
Nerina Kramar, Ljubljana
Jelica Ivanović, Paraćin
Jasminka Predojević, Zagreb
Gordana Glišić, Beograd
Jovanka Babić Jelovac, Zagreb
Anica Prekajski, Ada
Мирјана Бурник, Битола
Nada Petrović, Kragujevac
Mladenka Hudi, Supetar
Maja Ðurić, Beograd
Вера Коропкин Ратковац, Дервента
Милијана-Мика Голубовић, Ужице
Vesna Radić, G. Vakuf-Uskoplje
Suzana Dragić Stupar, Prijedor
Radica Milošević, Pančevo
Ranka Grbić, Brčko
Vesna Mandrapa, Podgorica
Mirjana Djapo, Brčko
Љиљана Милосављевић, Смедеревска Паланка
Keti Radevska, Bitola
“Satira, sarkazam ili zbilja?
Ne pišem za sadržaj pisama nego za našu stvarnost koju su pjesnikinje
opisale epskim desetercem jer naša tragikomedija poprima epski
karakter. Raslojavanje i polarizacija na bijedu i bogaststvo, potpuni
sunovrat običnog čovjeka i njegove sudbine uz krizu morala i pretvaranje
svih univerzalnih ideja u njihove karikature i suprotnosti, su očito
centralni motiv pisama koje doživljavam pobunom pjesnikinja i nemirenjem
žene “stuba kuće i porodice” sa stvarnošću koja prijeti temeljima
sretnog i normalnog društva.
Valjalo bi kad bi ova pisma bila dostavljena na adrese ljudi koji
odlučuju o sudbinama naroda na ovim prostorima. Pisana iskreno iz srce i
duše, vapaj majki i sestara da se probudi savjest i da se ljudi trgnu
iz učmalosti. Ovo je ujedno i poziv da se preduzme nešto za bolje sjutra
našoj djeci. Pisma su opomena danas, ali i svjedočanstvo za sjutra.
Neuručeno pismo isto kao da nije napisano, ova pisma koja piše narod perom svojih pjesnikinja neophodno je “uručiti”. ”
Milka Obradović (Bijelo Polje)
