teakap

Okrilje..*Marina Bulajić*

           ©Marina Bulajić

 OKRILJE.

 

Zašto, u ime Boga

i u ime kojeg' to sveca

mladost odsječenih krila

neprestano, kradom jeca?

 

Od juče, stigli smo nigdje,

sutra - ko zna gdje ćemo biti,

hoće li Bože i nas nedužne

sreća ikad sebi prigrliti?

 

Tek sad ne znamo kuda dalje,

iza i ispred tišina kamena,

mi smo gladna sirotinja,

pred prazan kazan dovedena.

 

Pod okriljem ruke Božije

dok slike svetaca ljubimo,

postajemo zli čarobnjaci

pa i sami sebe progonimo.

 

Vidiš li Ti to odozgo Bože 

i vide li to oči sveca,

postoje nedužni i dželati

a, od iste smo majke djeca?

 

Učini nešto, učini Bože

da se ponovo smiju tvoja djeca,

da ispišemo nove stranice

u kojima čovjek neće da jeca!

 

+++++++++++++++++

Pesma me je inspirisala da uradim

ovu sliku.

Marini pokoj duše.

Pesma ostaje da živi sa nama i u nama.