teakap

ŽELJA

© Tea Kap Mače SJ

Kad nebo
pokrije zvezde
uhvati želju
zagrli je
tada
sem
zvuka tišine
nećeš čuti ništa

Neznanje
će ti
cediti dušu
očekivaćeš
svevišnjeg
da ti kaže
tu sam

Okupaćeš se
u znoju
Sahranićeš
vlastito zlo
ogrnućeš se dobrotom
hodajući
po ivici sebe

U toj praznini
neispusti želju
zagrli je
osvani
živi sa njom.

30112014

ĆUTANJE

© Tea Kpap Mače SJ*

Srce mi
Ogrnuto ćutanjem
Na sva zvona zvoni
Zabrinuto pita
Zašto je jasika visoka
Kad je svrake opoganjuju
Zašto su nam uzeli
Radost
Vedrinu
Napravili od nas bića
Koja nisu bića
Šta se dogodilo
Te nam je
Život smrskan
U crne minute
Popunjavamo ih
Mlateći praznu slamu
Krivci nam poznati
Tražimo odgovore
Dobijamo ćutanje

Šta znači ćutanje

Kad nam
Koru očaja
Probije nežna klica
Rećićemo
Imamo srce
Što u tami
Svetlošću sja
Il ko senka
U nekom snu
Biva

Pitaćemo
U snu i na javi
Zašto je jasika visoka
Kad je svrake opoganjuju
Dobićemo ćutane

Šta znači ćutanje

 

09112014

02112014-7

06082014-2

Nadam se da  ova moja slika neće više nestajati sa mog bloga :)

ZAUSTAVITE RJEKU

   Copyrigh: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

 

 

 

Zaustavite rijeku

Pripremite se

Otvorite vatru

Na moj znak

Kad mjesec zađe iza oblaka

Plamen iz cijevi

Zastane

Rijeka

Na čas

Brana ispred nje

Ppoći će ona

Iznad, ispod, negdje sa strane

Kroz zemlju

 Metci padaju na dno

Zna rijeka

To su ljudi

Ta sićušna pokoljenja

Izdanci drugih

Pucaju neprekidno

Onom tko život nosi

Tako ih stvori

Samo nebo zna

Tko zna tko

Nasmije se Rijeka

Izađe na obale

Počisti

To što zovu zlim

Teče dalje

Negdje se gubi

Izranja na drugom kraju

Ne prestaje

Taj život bez snova

Rijeka ima

Beskraj oblika

Nitko ne zna

Koliko je to

Samo jedan dan da bude isti

Miran

Neobrijan

Bez slutnje u šutnji

Staneš pred oca

Da li se bojiš

Ljutnja te stvara

 Iskrenost u bilu

A onda mir

Poteče venama

Nema ničega osim tebe

Na pustopoljini

Humanog svijeta

Sve je pobijeno

Unakaženo,

 Izvitopereno

 Čovjekov svijet*

 Kome to znači

 Ljudi su gušteri

Samo druga forma

 Zrnce Plejade

 Zrno delfina

Otpor silu čini

Sila se nosi

Sama sa sobom

Zmijski koloplet

Zaustavite rijeku

Pripremite se

Otvorite vatru

Na moj znak

Kad mjesec zađe iza oblaka

 Plamen iz cijevi

Humani, humani

 U svijet rođeni

Umrijet će u danu

Nikad besmrtni

Jer što će duhu materije

Vječno, neprolazno

Kad taj duh

Umre u samoći

Bez sjene

Otetih malih

Krvoločan

Na postelji od pjene

Okrećeš lice vjetru

Taj fijuk, nebeski zvuk

Obriše suze u trenu

Ne rođeni**

Od majke

 Ratovi ubijenih očeva

Osakaćene djece

Nasljedstvo krvi

Žene u procjepu

U rakama

Brat kraj sestre

Namjere načina

Siline svjetla

 Rođeni u tami

Smrtni se rađaju

Vječni ne umiru

Nasljeđe svijeta

Zapleteno u mrežama

Uniformirani da ubiju

Tuga po strani

Na ekranima gledaju

Bombardirane gradove

Krvave rijeke

Tamno oko zmajeva

Brinu se o hrani

Kolone

 Ešaloni fronte

Ciklone

Pod nebom

 Putuju oblaci

 Slike u daljini

Sve izgleda živo

Stanice, programi

Snivaju

Uspavani

Koračnice marširaju

Zamke su postavljene

Stupice vjerovanja

Sloboda na zastavama

 Podignuti stjegovi

Tko se nije vratio

Ostaju bezimeni

 Na oltarima

 Prineseni

 Žrtvovani

Za boga

Za koga

Ne rođeni

 Od majke

Rođeni u tami

Smrtni se rađaju

Vječni ne umiru

Snivaju

Uspavani

Na odlasku

Kad smrtni odluče

Postaju besmrtni

Zastane Rijeka

Na čas

Brana ispred nje

Proći će ona

Iznad, ispod, negdje sa strane

Kroz zemlju

Metci padaju na dno

 Koraci lakoće

 Kao blizina cilja

Zadnje snage

Dijete koje ima suzne oči

Pas na putu bez gospodara

Sloboda, sloboda

 

 

 

*http://www.youtube.com/watch?v=EBLNYuKLYD0 James Brown - It's a Man's World, Paris 1967 **

ideja: Tea Kap Mače SJ

 

James Brown - It's a Man's World, Paris 1967

www.youtube.com

 

 

 

NEZASITE ALE

© Tea Kap Mače SJ

LJute guje
Od dva kata
Poletele
Iz skupštinskih vrata
Jedna oporeže
Druga kazne reže

Neplatiš li
Uzeće ti
Imovinu
Dedovinu
Tvoju
Da
Povećaju
Svoju
Zato
Nema posla
Nema para

Idi
Prosi
Možda nadješ
Koga
Što imade
Pa ti
Štogod dade

Pazi se
Ljutih guja
NJima nikad
Dosta

To su
Nezasite ale
Nema svetla
U njihovoj duši
Mrak se širi
Hoće
Svetlo da uguši
Što je
U mojoj
I u tvojoj
Prijatelju
Duši

 

ŽELIM

IZAŠLA IZ ŠTAMPE "PISMA BALKANSKIH ŽENA"

”Pisma balkanski žena” napisana su u desetercu i strogoj formi rime, a javlja se upravo sada kao protest protiv stvarnosti na Balkanu od žena koje pišu pjesme na Facebooku. Motivi tih pjesama dotiču se nebrojenih bijeda tranzicije koje su snašle narode i narodnosti cijelog tog prostora. Pismu je započela pjesnikinja iz Podgorice, Branka Vojinović Jegdić, a onda su joj se stihovima pridružile drugarice iz gotovo svih krajeva. U samo jednom danu nastala je osnova na koju se i dalje piše, a novih žena pjesnika sve je više. Ovdje donosimo početke koji su bili objavljeni do današnjeg dana. Moguće je da će ubrzo ovo pjesničko djelo postati najvećom epskom sagom ikad spjevanoj među južnoslavenskim narodima, naravno, zahvaljujući Internetu, facebooku i novim tehnologijama. Osnovni naglasak u ”Pismi” je u socijalnom momentu i osjećanju strašne nepravde i pada ispod već dosegnutih kulturnih i civilizacijskih nivoa. Često se naglašava uspostavljanje nove nejednakosti, lažna demokracija, osiromašenje naroda, prevare, pljačke, lakomost, nepošteno uzdizanje nove klase i novih vladara, neimaština, jad, bijeda i patnja. Radi se o izvornom svjedočanstvu o narodu i ljudima nesigurnim u sve, pa čak i u to tko je vlasnik i gospodar njihovih sjena, kako onih od živih ljudi tako i onih što ih bacaju grobni spomenici.

Marijan Grakalić (Zagreb)

ZASTUPLJENE AUTORICE:

Branka Vojinović-Jegdić, Podgorica

Ðurđa Vukelić-Rožić, Ivanić-Grad

Vida Nenadić, Bela Zemlja

Jasmina Hanjalić, Sarajevo

Сњежана Јокановић Савановић, Приједор

Љиљана Браловић, Прњани

Sofija Sonja Perović, Nikšić

Duška Dunja Gievska, Kumanovo

Štefica Vanjek, Ivanić-Grad

Мирјана Јовичић, Сремски Карловци

Zdravka Babić, Bileća

Suada Kovačević, Brčko

Slavica Jovanović -Mače, Niš

Alma Tijanić, Karlovac

Мирјана Маринковић, Београд

Nataša Žurić ex Rakočević, Mojkovac

Biljana Kitić-Čakar, Prnjavor

Dragica Gajić, Pomoravlje

Saša Važic, Batajnica

Željka Čakan, Vukovar

Biljana Gajić, Banja Luka

Milena Mrkela, Pančevo

Snežana Jovanović, Kalamata Greece

Tatjana Debeljački, Užice

Zlata Bogović, Varaždin

Светлана Бирац-Матић, Алексинац

Marica Radić Vidić, Adaševci

Slobodanka Ðukanović, Banja Luka

Dušanka Milatović, Sombor

Sanja Petrov, Oprtalj

Lidija Brezavšček, Radovoljica

Rabija Mameledžija, Travnik

Slavka Klikovac, Mojanovići

Оливера Цупаћ, Чачак

Milena Drpa, Modriča

Evica Kraljić, Nova Gradiška

Alenka Kveder, Celje

Zorica Tijanić, Beograd

Ljudmila Milena Mršić, Ivanić-Grad

Смиља Арсић, Нови Сад

Malvina Mileta, Labin

Jovanka Božić, Valjevo

Andrea Knapić, Gradec

Iva Pejković, Zadar

Marina Bulajić, Drvar

Tanja Petrović, Novi Sad

Nerina Kramar, Ljubljana

Jelica Ivanović, Paraćin

Jasminka Predojević, Zagreb

Gordana Glišić, Beograd

Jovanka Babić Jelovac, Zagreb

Anica Prekajski, Ada

Мирјана Бурник, Битола

Nada Petrović, Kragujevac

Mladenka Hudi, Supetar

Maja Ðurić, Beograd

Вера Коропкин Ратковац, Дервента

Милијана-Мика Голубовић, Ужице

Vesna Radić, G. Vakuf-Uskoplje

Suzana Dragić Stupar, Prijedor

Radica Milošević, Pančevo

Ranka Grbić, Brčko

Vesna Mandrapa, Podgorica

Mirjana Djapo, Brčko

Љиљана Милосављевић, Смедеревска Паланка

Keti Radevska, Bitola

“Satira, sarkazam ili zbilja?

Ne pišem za sadržaj pisama nego za našu stvarnost koju su pjesnikinje opisale epskim desetercem jer naša tragikomedija poprima epski karakter. Raslojavanje i polarizacija na bijedu i bogaststvo, potpuni sunovrat običnog čovjeka i njegove sudbine uz krizu morala i pretvaranje svih univerzalnih ideja u njihove karikature i suprotnosti, su očito centralni motiv pisama koje doživljavam pobunom pjesnikinja i nemirenjem žene “stuba kuće i porodice” sa stvarnošću koja prijeti temeljima sretnog i normalnog društva.
Valjalo bi kad bi ova pisma bila dostavljena na adrese ljudi koji odlučuju o sudbinama naroda na ovim prostorima. Pisana iskreno iz srce i duše, vapaj majki i sestara da se probudi savjest i da se ljudi trgnu iz učmalosti. Ovo je ujedno i poziv da se preduzme nešto za bolje sjutra našoj djeci. Pisma su opomena danas, ali i svjedočanstvo za sjutra.
Neuručeno pismo isto kao da nije napisano, ova pisma koja piše narod perom svojih pjesnikinja neophodno je “uručiti”. ”

Milka Obradović (Bijelo Polje)

DAJ MI RUKU

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

 

Dobro  jutro  ti  želim

 Lijepi dan i lijepe sate

 Bar neka sunce  grije

 Da ugrije duše iscrpljene

 Umorne

Zaboravljene

 

Plamičak  svjetla

Svjećica  lučica

Neka u srcu tinja

Kao dječja radost

 U igri

Na  putovanju

 

 Sve loše

 Neka

Postane praznina

Ovaj život

 I onaj prije

 I poslije

 U jedno  se  stope

Kao  svemir

Beskrajni

Nerođeni

Neumrli

Ocean blaženstva

 

Suze umivaju dušu

Lica su čista

 Oči vide ne viđeno

Bože

 Uzmi me za ruku

Izvedi iz pustinje

 U kojoj zalutah

Uči me  ispočetka

Prvim koracima

 Da koračam

Tvojim stopalima

 

Pomozi mi kad padnem

Da ostanem čistog srca

Praznog uma

 Da postanem

Ruke koje služe

 Makar morao

Kao

Ponovo rođeni

 Kao jutro

U novom danu

 

Dobro jutro ti želim

Lijepi dan i lijepe sate

Bar neka sunce grije

Da ugrije duše iscrpljene

Umorne

Zaboravljene

Bože

 Uzmi me za ruku

Izvedi iz pustinje

U kojoj zalutah

 I vapaj

 I krik

I urlik pjesme

Neka bude

 Znak početka

 

NERODJENI

GLEDAH SLIKE

PRELETAČI

© Tea Kap Mače SJ

Najezda

Foteljaša

Preletača

 

Lete

Il su

Sleteli

 

Pravac

Medj

Pobedničke

Elite

 

 

 

Gorka

Si

Istino

Naša

 

 

Zarad

Dinara

Dolara

Položaja

 

Vapaj

Rodjenog

Nevidiš

 

Vidiš li

Da te  neće

Za to  nisi

Seti se

NJive

Plaču

Ne orane

 

Znam

Teško je

Iz cipele

u opanak

 

No

Verujte mi

Preletači

Tako je

Bolje

No bos

Go 

Gladan

Biti

MLADOSTI

SMRTNI RODE

GLASAJTE ZA MENE

ŠAŠAVILO

BIROKRATSKI SLOJ

DOKLE